: .

: [] [] [] [] [] [] [|]
:
: ,
  • © Copyright (lenaralis549@gmail.com)
  • : 10/10/2023, : 17/01/2024. 83k. .
  • :
  • FB2
  :
  • :
    " "
   Univerzitet "Mediteran"
   Fakultet za ekonomiju i biznis
   Podgorica
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
   Izbor strategije transporta u upravljanju logistikom preduzeća
  
  
  
  
  ZAVRŠNI RAD
  
  
  
  
  Mentor Student:
  Prof.dr Darko Lacmanović Lenara Akhmetzianova 49/19
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
   Podgorica 2023 god.
  
  Sadržaj
  Uvod 5
  1. Značaj transporta u upravljanju logistikom preduzeca 6
  1.1 Logistički menadžment u preduzeću 6
  1.2 Pojam i vrste transporta 10
  1.3 Pristupi upravljanja logističkim procesom 15
  2. Strategije transporta u logističkom menadžmentu preduzeća 17
  2.1.Pojam i značaj strategije transporta 17
  2.2 Strateške transpornte odluke 22
  3. Primjena transportne strategije u poslovanju kompanije DOO Veselin Drasković 24
  3.1 Analiza implementacije strategije 24
  3.2 Preporuke za implementaciju strategije 27
  Zaključak 28
  Literatura 29
  Prilog 1 30
  
    
  Apstrakt
  Obim diplomskog rada je 31 stranica koje sadrže 3 slike i 5 tabela. U tijeku pisanja rada korišteno je 24 izvora informacija.
  Objekt rada: transportna strategija tvrtke
  Predmet rada: provedba transportne strategije u tvrtki
  Rad uključuje uvod, tri poglavlja i zaključak.
  U uvodu se postavlja problem, svrha, ciljevi studije, te se formulira hipoteza.
   U prvom poglavlju je razotkriveno teorijsko obrazloženje problema upravljanja logistikom, pojam "transporta", razotkriveni su pristupi upravljanju logistikom kao procesom.
  U drugom poglavlju je razotkriven koncept transportne strategije.
  U trećem poglavlju, analiza implementacije transportne strategije kompanije, date su metodološke preporuke u vezi sa implementacijom transportne strategije.
  Zaključak je posvećen zaključcima donesenim u toku rada na proučavanju izbora transportne strategije u upravljanju logistikom preduzeća.
  Ključne riječi: transportna strategija, transport, logistički menadžment.
   
  Abstract
  The volume of the thesis is 31 pages, which contain 3 figure and 5 tables. In the course of writing the work, 24 sources of information were used
  Object of work: transport strategy of the company
  Subject of work: implementation of the transport strategy in the company
  The work includes an introduction, three chapters, and a conclusion.
  In the introduction, the problem, purpose, objectives of the study are posed, and a hypothesis is formulated.
  In chapter one, the theoretical substantiation of the problem of logistics management, the concept of "transport" is disclosed, approaches to the management of logistics as a process are disclosed.
  In chapter two, the concept of transport strategy is disclosed.
  In chapter three, an analysis of the implementation of the company's transport strategy, methodological recommendations are given regarding the implementation of the transport strategy.
  The conclusion is devoted to the conclusions made in the course of the work done on the study of the choice of transport strategy in the management of enterprise logistics.
  Key words: transport strategy, transport, logistics management.
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Uvod
  
  Svrha ovog rada je da se razmotri problem izbora transportne strategije, da se sazna koji su faktori uticali na izbor transportne strategije prije i sada, da se saznaju koje prednosti i mane imaju određene vrste transporta kada ih koriste u transportnim strategijama.
  Izbor transportne strategije je akutan za kompanije. Trenutno su transportne kompanije spremne da svojim klijentima ponude širok spektar različitih transportnih usluga, od kretanja ljudi do transporta vangabaritnog nestandardnog tereta. Istovremeno, vođenje uspješnih privrednih aktivnosti mnogih privrednih subjekata usko je isprepleteno sa transportnim preduzećima koja obezbjeđuju isporuku sirovina i materijala, kao i transport i isporuku gotovih proizvoda do krajnjih potrošača.
  Tokom rada kompanije značajno opterećenje pada na logističke procese, koji su osmišljeni da obezbede izbor pravog vozila, blagovremenost njegovog podnošenja na utovar i, kao rezultat, nesmetan transport robe. Optimizacija ovih procesa značajno utiče na efikasnost i konkurentnost preduzeća.
  Izbor transportne strategije preduzeća zavisi od skupa faktora, od kojih svaki menadžer logistike (ili osoba koja obavlja njegove funkcije) mora uzeti u obzir u procesu rada.
  Posljednjih godina se velika pažnja poklanja zadacima vezanim za izglede za razvoj novih transportnih projekata, što problem organizacije efikasnog upravljanja transportom tereta čini još aktuelnijim. Osim toga, u savremenim ekonomskim uslovima, u prvi plan dolaze pitanja efektivne procjene, proračuna i optimizacije transportnih šema, uključujući međunarodne i mješovite (multimodalne).
  Važan princip efikasne interakcije svih karika transportnog lanca je spremnost partnera na saradnju zasnovanu na razumevanju njihove uloge u okviru jedinstvenog logističkog transportnog sistema.
  Prvi dio ovog rada posvećen je značaju transporta i njegovim vrstama. Osim toga, dotiču se pristupi upravljanju logistikom i logističkim upravljanjem. Drugi dio ovog rada posvećen je transportnim strategijama u upravljanju logistikom preduzeća. Treći dio ovog rada posvećen je primjeni transportne strategije u realnom preduzeću.
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  1. Značaj transporta u upravljanju logistikom preduzeca
  1.1 Logistički menadžment u preduzeću
  
  U posljednjih godinu dana u mnogim zemljama došlo je do značajnih promjena u distribuciji robe. Privrednu praksu ušle su nove metode i tehnologije isporuke robe. Ideja o povezivanju nabavke, proizvodnje, skladištenja i distribucije materijala i sirovina, kao i integraciji snabdevanja sa proizvodnim i distributivnim sistemima, izdvojena je u posebnu oblast proučavanja i poslovne prakse pod nazivom logistika.
  Najvažniji značaj logistike leži u njezinom utjecaju na primjenu i taktiku poduzeća u stvaranju novih konkurentskih prednosti u usporedbi s drugim sudionicima na tržištu. To je krajnji cilj logistike. Glavni pravac definicija logistike tiče se funkcionalnog pristupa kretanju robe, odnosno upravljanja svim operacijama koje treba da obavimo prilikom isporuke robe od dobavljača do potrošača.
  Logistika je planiranje, upravljanje i kontrola kretanja materijalnih proizvoda (materijala, sirovina, gotovog proizvoda) i odgovarajućih tokova informacija unutar poduzeća u slučaju proizvodnje.
  Tokovi materijalnih sredstava i materijala kontroliraju se iznutra tijekom proizvodnog procesa i izvana tijekom transporta gotovog proizvoda. Sve te akcije zajedno usmjerene su na maksimiziranje profita.
  Logistika ima nekoliko funkcionalnih područja, drugim riječima, postoje različite vrste nabavke, skladištenja i prodaje. Dakle, u logističkom lancu, odnosno rutama, robama i informacijama koje se kreću od dobavljača do potrošača, moguće je razlikovati takve glavne karike kao što su kupovina, skladištenje i prodaja robe.
  Brzi razvoj logistike u ovom trenutku
   Preduslov za razvoj brzog razvoja logistike je usložnjavanje sistema tržišnih odnosa i povećanje sigurnosti na kvalitativne karakteristike distributivnog procesa.
   Kreiranje fleksibilnog (rekonfigurabilnog) sistema zakupa i proizvodnje.
   Unifikacija normi i pravila za plasman robe u nacionalnim okvirima iu okviru inostrane ekonomske aktivnosti.
   Tehnološki napredak u oblasti komunikacija i automatizacije, i, kao rezultat, upotreba elektronskih računara i ekonomskih softverskih proizvoda (sistema) u upravljanju poslovnim aktivnostima preduzeća.
  Kupovina, skladištenje i prodaja.
  Proces upravljanja kupovinom i prodajom uključuje dva obrnuta toka informacija: robni i finansijski. Svaki od ovih tokova ima komponentu planiranja i stvarnu komponentu.
  Kako bi se upravljalo i analiziralo rad ovih tokova na način da budu isti za svakog trgovinskog partnera, oni su grupirani u zasebne račune. Važna funkcija takvih računa je kontrola prijema i plaćanja robe, kao i slanja i prijema sredstava u skladu sa utvrđenim rasporedom prijema i plaćanja robe. Ova kontrola se provodi u tri grupe iznosa, čiji skup u potpunosti odražava stanje međusobnih obračuna sa drugom stranom :
  Planirani iznosi - kreiraju se na osnovu planiranog prijema i uplate robe na individualni račun. Ovi iznosi odražavaju broj i trajanje prijema i plaćanja unaprijed dogovorenih sa drugom stranom.
  Planirani iznosi su zasnovani na dokumentaciji planiranih artikala (na primjer, upute za otpremu robe, planirane fakture) i budžetskim uplatama, dok su stvarni iznosi zasnovani na dokumentaciji o stvarnim artiklima (na primjer, fakture, stvarne fakture) i stvarnim plaćanjima.
  Planirani i stvarni iznosi odražavaju operativne informacije na pojedinačnim računima: planirana i stvarna primanja i plaćanja robe, planirana i stvarna primanja i uplate sredstava. Na osnovu ovih iznosa automatski se formiraju planirana i stvarna izlazna stanja na ličnom računu, pri čemu negativne vrijednosti predstavljaju planirane i stvarne obaveze druge ugovorne strane prema organizaciji, a pozitivne vrijednosti - obaveze organizacije prema drugoj strani .
  Na računu kupca je takođe naznačen iznos kreditnog limita koji je odobren kupcu za kupovinu robe. Ako je kupac iscrpio iznos uplaćen za kupovinu (odlazni saldo postaje negativan), roba se može kupiti uz kreditni limit. Kreditni limit isto može biti prekoračen, u kom slučaju sistem izdaje upozorenje.
  Početni podaci ličnog naloga mogu se kreirati ručno ili na osnovu ugovornih faza, koje će biti opisane dalje.
  Računovodstvo i kontrola nad ispunjavanjem međusobnih obaveza strana nakon zaključenja ugovora o prodaji robe vrši se prema ugovoru. Svaki ugovor sadrži listu faza koje karakteriše raspored prijema (otpuštanja) i plaćanje robe. Prilikom registracije faza ugovora, sistem automatski generiše lični račun druge ugovorne strane. U zavisnosti od faze ugovora, sistem takođe može da generiše dokumente koji se odnose na njegovo izvršenje (priznanica, faktura za plaćanje, uputstva za otpremu, račun potrošača, raspored plaćanja i rezultati plaćanja, tovarni list itd.) .
  Ugovor automatski generiše tri grupe iznosa (kao i iznose na ličnim računima), čiji skup u potpunosti odražava stanje međusobnih obračuna sa drugom stranom po ugovoru.
  Dakle, funkcije računovodstva, upravljanja i analize logističkih tokova koncentrisane su na ličnom računu (pojedinačne druge ugovorne strane) i ugovoru.
  Rad menadžera logistike podijeljen je u tri međusobno povezana procesa:
  - Kupovina robe
  - Skladištenje robe
  - Prodaja robe
  Kupovina robe se sastoji od formiranja :
   Zahtjevi za kupovinu od poslovnih jedinica.
   Planovi nabavke robe i radnih naloga na osnovu zahtjeva odjela.
   Ugovori sa dobavljačima, operativno praćenje realizacije ugovora.
   Priznanice, primljene fakture, potvrde o obavljenom radu.
   Nalozi za prijem zaliha (robe), potvrde o prijemu i postupanje u slučaju neslaganja.
   Finansijske i materijalne transakcije vezane za lične račune i ugovorna poravnanja sa dobavljačima.
   Izvještaji o robi koji se odnose na nabavku robe i obavljanje poslova.
   Izvještaji o različitim aspektima rada u vezi nabavke, objedinjeni ili podijeljeni po proizvodu, grupi proizvoda, dobavljaču, ugovoru, ličnom računu, poreskoj grupi itd.: nabavke za period, stanja kod dobavljača, prijem robe, kao i narudžbe , njihovo odobravanje i izvršenje (po odjelu, proizvodu i sl.), planovi nabavki, njihovo odobravanje i izvršenje (po oblastima finansiranja, odjela, proizvoda itd.).
  Skladištenje se sastoji od :
   Automatizacija svih operacija prijema i potrošnje robe.
   Jedinstveno upravljanje skladišnim karticama.
   Računovodstvo i izveštavanje o nedostatku primljene robe.
   Računovodstvo tovarnih listova.
   Računovodstveno obračunavanje faktura za interna kretanja (između skladišta, između osoblja, između skladišta i proizvodnog mjesta).
   Računovodstvo tovarnih listova za prateće i kompletiranje/dopunu kompleta robe.
   Računovodstvo za radnje procijenjenih gubitaka.
   Izrada izvještaja o prodaji na osnovu kretanja robe.
   Računovodstvo zaliha i priprema izvještaja o neusklađenostima.
   Izrada izveštaja o zalihama (po skladištima, po robama, po grupama robe, po partijama, po modifikacijama, itd.)
  Proces implementacije sastoji se od:
   Vođenja evidencije o nomenklaturi i cijenama za prodaju roba i usluga. Prodajna cijena ovisi o nizu faktora, uključujući skladište, vrstu plaćanja (na primjer, gotovinsko, bezgotovinsko), vrstu pošiljke (na primjer, preuzimanje, prijevoz prodavca).
   Preračunavanja cijene prema cjenovniku.
   Fakturisanja i upravljanja plaćanjima za robu i usluge, uključujući popuste, marže i poreze.
   Dostupnosti inventara za fakturisanje prošlih faktura i faktura.
   Rezervisanja i uklanjanje robe iz rezerve.
   Izrade tovarnih lista za otpremu robe na osnovu faktura.
   Priprema faktura za slanje klijentima.
   Obračuna obračuna sa kupcima na ličnim računima u dnevniku novčanog i materijalnog prometa.
   Izrade robnih izvještaja o prodaji usluga.
   Izrade izvještaja o prodajnim aktivnostima -- za kupce, potrošače itd.: prodaja robe i usluga, prodaja potrošačima ili odjelima, povrati robe -- konsolidacija, povrati kupaca, odjela, dobit i prihodi itd.
   Osim toga, u procesu upravljanja logistikom, menadžer rješava i pitanja u vezi sa predviđanjem obima nabavke i prodaje, uzimajući u obzir režijske troškove tokom kretanja robe, obavljanje međusobnih kompenzacija između dobavljača i potrošača robe, upravljanje konsignacijskom robom, i analizira promet.
  Upravljanje logistikom je oblast delatnosti preduzeća koja ima za cilj organizovanje i regulisanje finansijskih, materijalnih i informacionih tokova u cilju minimiziranja troškova duž cele rute, kao i optimizacije ukupne delatnosti preduzeća.
  Osnovni cilj logistike je osigurati konkurentsku poziciju poslovne organizacije na tržištu. Logistika to postiže upravljanjem procesima toka na osnovu sljedećih pravila (sedam R pravila) :
   1R (pravi proizvod): željeni proizvod;
   2R (pravi kvalitet): traženi kvalitet;
   3R (prava količina): u potrebnoj količini;
   4R (pravo vrijeme): mora biti isporučeno u pravo vrijeme;
   5R (pravo mesto): na pravo mesto;
   6R (pravi kupac): pravi kupac;
   7R (pravi trošak): sa potrebnim (minimalnim) nivoom troškova.
   Smatra se da je cilj logističkih aktivnosti postignut ako je ispunjeno ovih sedam uvjeta, a to je pravi proizvod prave kvalitete, u pravoj količini, isporučen u pravo vrijeme, na pravo mjesto pravom potrošaču uz minimalnu cijenu.
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  1.2 Pojam i vrste transporta
  
  Ovaj dio rada posvećen je definisanju pojma transporta, prednostima i nedostacima vidova transporta koji su u datom vremenskom periodu relevantni za prevoz robe preko teritorije Crne Gore, kao i uvoz i izvoz robe na teritoriju Crne Gore.
  Transport može značiti :
   jednu od najvažnijih grana materijalne proizvodnje, prevoz putnika i robe;
   skup svih vrsta sredstava komunikacije, vozila, tehničkih uređaja i objekata na sredstvima komunikacije, koji obezbjeđuju proces premještanja ljudi i robe različite namjene s jednog mjesta na drugo. Ovaj članak otkriva pojam transporta u tom smislu.
   skup tehničkih sistema dizajniranih za premještanje ljudi, robe i informacija s jednog mjesta na drugo.
   Načini transporta koji se koriste za prevoz robe dijele se na kopneni, vodeni i zračni. Postoji 5 vrsta transporta: železnički, drumski, morski, rečni, vazdušni. Menadžer logistike, prilikom planiranja transportne strategije kompanije, mora uzeti u obzir sve prednosti i nedostatke korišćenja dostupnih vidova transporta. Riječi "dostupni vidovi transporta" u ovom kontekstu označavaju one vidove transporta koji su relevantni u određenom vremenskom periodu, kao i čija upotreba nije u suprotnosti sa važećim zakonodavstvom svih zemalja kroz koje se planira prevoz robe.
  Željeznički transport -- vrsta prijevoza koji prevozi robu i putnike na željezničkim prugama u vagonima koristeći lokomotivnu ili motorvagonska teženja.
  
   Tabela 1. Prednosti i nedostaci željezničkog transporta
  Prednosti Nedostaci
  Mogućnost izgradnje željezničke veze sa gotovo svim dijelovima zemlje i osiguranje održive međuregionalne komunikacije Visoki materijalni troškovi za izgradnju željezničkih pruga, rad i održavanje staničnih objekata
  Visoka nosivost i propusnost željeznica, visoka redovnost transporta Brzina isporuke tereta ne zadovoljava uvijek kupca
  Nezavisnost od klimatskih uslova, doba godine i dana Ograničen broj prevoznika Nije nužno prilagođen kupcima, fleksibilni i prilagođeni individualnim potrebama
  Relativno niske stope; značajni popusti za tranzitni prevoz Slaba dostupnost dostave do maloprodajnih objekata
  Mogućnost dostave od vrata do vrata za velike potrošače. Velike kompanije i trgovački centri često imaju željezničke kolosijeke koji ih povezuju s glavnim željezničkim prugama. Mogući problemi sa sigurnošću tereta
  Mogućnost prevoza najšireg spektra različitih tereta
  Izvor: Matushkin M. R., Yashina M. N., Logistički menadžment, Templan, Saratov, 2019, str. 86.
  
  Slika 1 "Željeznički transport u Crne Gore"
  Izvor: Pregled mreže željezničke pruge u Crnoj Gori
  https://www.montecargo.me/korisnicki-servis/pregled-mreze-zeljeznicke-pruge-u-crnoj-gori/ (Ostvarena konekcija 24.03.2023 u 15.24h)
  Najefikasniji željeznički transport je na velikim udaljenostima od 500 km. Na teritoriji Crne Gore ovaj vid transporta nije rasprostranjen. Mapa pokazuje da cijeli sjeverni dio zemlje, značajan dio obalnog pojasa, nema željeznicu na svojoj teritoriji. Ukupna dužina željezničkih pruga na teritoriji Crne Gore je 250 km, iz čega proizilazi da ova vrsta saobraćaja ovdje ne igra posebnu ulogu.
  Drumski transport je vrsta transporta koji prevozi robu i putnike na tračnicama bez kolosijeka pomoću pokretača na kotačima . Pogonski uređaj - uređaj za pretvaranje rada motora ili drugog izvora energije u rad koji osigurava kretanje transportnih vozila (na primjer, točkovi, gusjenice, jedra, vesla, mlazne mlaznice itd.). Ovo je najpopularniji vid transporta za prevoz putnika i robe na kratke i srednje udaljenosti. Osnovna sfera korišćenja automobilskog transporta je prevoz robe bilo koje vrednosti na kratke i srednje udaljenosti. Upotreba savremenih tehnologija kontejnerizacije proširila je obim drumskog transporta u transportu robe. Međunarodna plovidba na velike udaljenosti je također efikasna, stvarajući devizne prihode i ubrzavajući isporuku uvoza i izvoza.
  
  Tabela 2. Prednosti i nedostaci automobilskog transporta
  Prednosti Nedostaci
  Povećana agilnost, mobilnost, dinamika i fleksibilnost. Direktan transport od proizvođača do mjesta potrošnje bez pretovara ili međuskladišta. Niska specifična produktivnost u odnosu na druge vidove transporta (niska nosivost jedinica željezničkih vozila)
  Visoka dostupnost Zavisnost od vremenskih uslova i uslova na putu
  Osiguravanje visoke sigurnosti tereta Relativno visoka cijena prijevoza na velike udaljenosti
  Profitabilnost pri transportu robe na kratke udaljenosti (do 500 km) Štetan uticaj na životnu sredinu
  Uklanja potrebu za nagomilavanjem tereta
  Izvor: Matushkin M. R., Yashina M. N., Logistički menadžment, Templan, Saratov, 2019, str. 87.
  
  Slika 2. "Autoputeva u Crnoj Gori"
  Izvor: Prva dionica autoputa od 42 kilometra je Podgorica (Smokovac)-Mateševo mapa
   https://www.fanfani.me/sr/tacke-interesa/auto-mape/autoput-crna-gora-bar-boljare/ (Ostvarena konekcija 24.03.2023 u 15.24h)
  Ukupna dužina asfaltnih puteva u Crnoj Gori je 1729 km . Uprkos značajnim nedostacima ove vrste transporta robe (vidi tabelu iznad), automobilski transport je najvažniji i najčešće korišćeni alat logistike kako u zemlji, tako i u inostranstvu. Povezuje celu zemlju mrežom komunikacija, pruža mogućnost uvoza robe u zemlju, kao i izvoza robe u inostranstvo. Budući da je putna mreža široka i pokriva sve dijelove zemlje, ovaj vid transporta jedan je od ključnih za logistiku.
  "MORSKI TRANSPORT -- vrsta vodenog transporta koji se prevozi preko mora i okeana. "
  
  Tabela 3. Prednosti i nedostaci morskog transporta.
  Prednosti Nedostaci
  Mogućnost pružanja masovnog interkontinentalnog transporta robe Mala brzina isporuke (dugo tranzitno vrijeme)
  Relativno mala ulaganja u održavanje pomorskih puteva Ovisnost o geografskim, navigacijskim i vremenskim uvjetima
  Visoka nosivost i nosivost Potreba za stvaranjem kompleksne lučke infrastrukture
  
  Prilikom transporta na velike udaljenosti, cijena je niža nego kod drugih vidova transporta Prijevoz malog obalnog tereta unutarnjim morem općenito je manje efikasan od ostalih vidova transporta.
  Izvor M. Matushkin i M. Yashina "LOGISTIČKO UPRAVLJANJE", Templan, Saratov, 2019, str. 89.
  Pomorskim saobraćajem Crna Gora je povezana sa svijetom . Luke Bar, Budva, Kotor i Zelenika (Herceg Novi) imaju status luka za međunarodni transport. Uglavnom se morske luke u Crnoj Gori koriste za prevoz ljudi, a ne robe. Međutim, pouzdano je poznato da poduzetnici često koriste pomorski transport prilikom uvoza velikih količina robe u zemlju (vidi dio 3 ovog rada).
  Riječni transport, vrsta prijevoza koji prevozi putnike i robu uglavnom po unutrašnjim plovnim putevima, prirodnim (rijeke, jezera) i umjetnim (kanali, akumulacije, rječni dijelovi).
  
  Tabela 4. Prednosti i nedostaci riječnog transporta.
  Prednosti Nedostaci
  Visoka nosivost na dubokim rijekama i akumulacijama Produženje teretnih ruta
  
  Troškovi transporta, posebno za rasute terete, su niski. Otprilike 30% niže nego u željezničkom saobraćaju, a nekoliko puta niže nego u drumskom. Niska brzina isporuke
  
  Mogućnost transporta velikih pošiljki robe Heterogenost uslova plovidbe na različitim rijekama i na njihovim pojedinim dionicama
  
  Relativno niski troškovi za plovidbu prirodnim glavnim plovnim putevima (nekoliko puta niži nego za izgradnju i održavanje željeznica i puteva) Potreba za izgradnjom hidrauličnih konstrukcija; sezonski rad na većini rijeka
  
   Nedovoljna pouzdanost transporta i sigurnost tereta
  Izvor: Matushkin M. R., Yashina M. N., Logistički menadžment, Templan, Saratov, 2019, str. 90.
  Što se tiče riječnog saobraćaja u Crnoj Gori, jedina plovna rijeka je Tara. Međutim, prevoz robe ovom rijekom se ne obavlja, već se koristi isključivo za prijevoz turista .
  
  "VAZDUŠNI SAOBRAĆAJ - vrsta transporta koji obavlja prevoz robe i putnika korišćenjem vazduhoplovne tehnologije".
  Tabela 5. Prednosti i nedostaci vazdušnog transporta.
  Prednosti Nedosraci
  Najveća brzina isporuke Najskuplji vid transporta
  Najveća sigurnost tereta Zavisnost od vremenskih uslova
  Mogućnost prijevoza do udaljenih područja Ograničena nosivost
  Izvor: Matushkin M. R., Yashina M. N., Logistički menadžment, Templan, Saratov, 2019, str. 91.
  
  Na teritoriji Crne Gore nalaze se aerodromi uvršteni na listu sa IATA kodom aerodroma:
   Aerodrom Podgorica - TGD
   Aerodrom Tivat - TIV
  Postoje i manji aerodromi na sjeveru zemlje i u centralnom dijelu (Berane, Žabljak, Nikšić), ali nisu opremljeni za prijem većih aviona i značajni su samo na nivou države. Takođe sportski aerodrome ima Špiro Mugoša na Čemovskom polju kod Podgorice. Ovaj aerodrom nema ekonomsku vrijednost.
   Tako su za Crnu Goru, sa stanovišta transporta robe, ključni načini transporta robe vodni saobraćaj, drumski saobraćaj. Vodeni riječni saobraćaj nije od velikog značaja za privredu zemlje, zbog obilja faktora navedenih u gornjoj tabeli. Ovakvu situaciju određuje geografski položaj zemlje, kao i karakteristike reljefa. Željeznički saobraćaj ima najveći potencijal za razvoj na teritoriji Crne Gore.
   
  1.3 Pristupi upravljanja logističkim procesom
  
  Široko funkcionalno polje istraživanja i operacija koje se provode određuju kompleks pristupa i metoda koje se koriste u logistici. Naime, čitav niz razvoja u ovoj oblasti koristi se kao metodološki alat za organizovanje efikasnog upravljanja poslovnim procesima na jednom ili drugom nivou makro- i mikroekonomije, uzimajući u obzir logističke specifičnosti.
  Prvi ozbiljan korak u praktičnoj upotrebi logistike započeo je pojavom elektronike. Ali tek kada su se krajem 20. veka kompjuteri pojavili u svakom domu. I tek kada je globalizacija otežala snabdevanje i marketing, posao je počeo ozbiljno da govori o logistici .
  Privrednici su se suočili sa problemom rada na globalnom nivou, morali su da šalju svoje proizvode u sve delove sveta, uz obezbeđivanje minimalnih troškova isporuke i minimalnog roka isporuke robe. Trebalo je uzeti u obzir mnoge faktore - carine i vremenske prilike, pretovar i transfere, i sve to u nekoliko pravaca odjednom. Visoki troškovi transporta robe beznadežno su uticali na cenu u većem pravcu. Kupac treba da isporuči robu po nižoj ceni i što je brže moguće. Cena i brzina isporuke su očigledni faktori konkurencije.
  Logistika se proširila u srodnim područjima, počelasortirati, skladištiti, snabdjevati. Logistika je proširena na finansijska pitanja, a internet i mobilna komunikacija učinili su logistiku dostupnom čak i malim kompanijama .
  Predmet istraživanja u logistici je materijalni i odgovarajući finansijski i informacioni tok. Na putu od izvora primarnih sirovina do krajnjeg potrošača ovi tokovi prolaze kroz različite proizvodne, transportne i skladišne veze. Tradicionalnim pristupom, zadaci upravljanja materijalnim tokovima u svakoj od karika rješavaju se u većini slučajeva na poseban način. Osim toga, pojedinačne karike su tzv. zatvoreni sistemi, izolovani od sistema partnera u smislu tehničke, tehnološke, ekonomske i metodološke prirode.
  Upravljanje ekonomskim procesima u zatvorenim sistemima vrši se korišćenjem poznatih metoda planiranja, upravljanja proizvodnim i ekonomskim sistemima. Ove tehnike se i dalje koriste u logistici upravljanja protokom materijala. Prelazak sa izolovanog razvoja u većini njihovih nezavisnih sistema na integrisane logističke sisteme zahteva produbljivanje metodologije upravljanja protokom materijala.
  Glavne metode koje se koriste za rješavanje naučnih i praktičnih problema u oblasti logistike uključuju:
   metode sistemske analize;
   teorije o metodama istraživanja operacija;
   kibernetički pristup;
   prognoziranje.
  Upotreba ovakvih metoda omogućava predviđanje tokova materijala, kreiranje integrisanih sistema za praćenje i upravljanje njihovim kretanjem, razvoj logističkih sistema, optimizaciju troškova i obavljanje niza drugih zadataka.
  Metoda sistematske analize zasniva se na opštoj teoriji sistema, na osnovu koje svaki logistički lanac i tokovi koji se kreću duž njega čine jedinstven sistem koji je predmet analitičkih studija. Upravo stvaranje logističkog sistema omogućava da se pronađu putevi njegovog razvoja u čitavom pravcu materijalnih, informacionih, monetarnih, energetskih i drugih tokova .
  Metode istraživanja operacija. Ova metoda koristi kvantitativni pristup u procesu preuzimanja kontrole. Istovremeno, najbolje rješenje treba sadržavati takav kompleks faktora kada će pokazatelj profitabilnosti poslovanja biti optimalne veličine. Ova metoda istražuje resurse organizacija, optimizuje obim zaliha i poboljšava šemu isporuke robe. Korištenje operativnog istraživanja omogućava vam da rasporedite posao između odjela opreme i proizvodnih odjela tako da se profit maksimizira.
  Kibernetički pristup pruža informacioni pristup upravljanju logistikom, kao i njenim operacijama, koji se smatra kibernetičkim sistemom koji se sastoji od brojnih međusobno povezanih elemenata.
  Metoda predviđanja. U logistici se ova metoda smatra ključnom, uz pomoć koje se predviđaju uslovi za razvoj različitih sistema, primenjuju naučni pristupi rešenju. U okviru metode prediktivnog istraživanja mogu se primeniti sledeći pristupi :
   analiza i predviđanje niza podataka, u kojima nastaju odnosi koji određuju dalji razvoj;
   Subjektivne stručne procene
   Metoda istraživanja uzročno-posledičnih veza.
  Upotreba sistema analize u logičkom sistemu omogućava:
   implementirati određivanje i raspoređivanje elemenata, ciljnih, parametarskih, zadataka, resursa logičkog sistema;
   identifikuju unutrašnje karakteristike logičkog sistema;
   identifikaciju i klasifikaciju veza između elemenata logističkog sistema;
   identifikovanje nerešenih problema, uskih grla, neizvesnosti u funkcionisanju, mogućih logističkih mera;
   formiranje polustrukturiranih problema, otkrivanje njihovog sadržaja i mogućih posledica po preduzetnike;
   isticanje nabrajanja i navođenje odgovarajućeg redosleda za obavljanje poslova upravljanja logističkim sistemom i njegovim pojedinačnim elementima ;
   glavne grupe funkcija kontrolnih sistema - funkcije odlučivanja i funkcije transformacije informacijskog sadržaja, koje su glavne funkcije upravljačkog sistema, povezane su sa transformacijom sadržaja informacija o stanju upravljanja kontrolnog objekta, okruženja i upravljačkih informacija;
   rutinska obrada informacija ne mijenja značenje podataka, već uključuje samo obračun, kontrolu, skladištenje, pretraživanje, prikaz, replikaciju, transformaciju forme podataka.
  Primena kibernetičke logistike zahteva opis osnovnih karakteristika logističkog sistema korišćenjem matematičkog modela. Ovo omogućava razvoj i automatizaciju algoritma za optimizaciju kontrolnog sistema kibernetičkog sistema upravljanja .
  Osnovni princip proučavanja operativnih operacija je da je optimalno upravljačko rješenje takva lista varijabli gdje je postignut optimalni maksimalni ili minimalni kriterij djelotvornosti operativne funkcije i zadovoljava navedena ograničenja.
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  2. Strategije transporta u logističkom menadžmentu preduzeća
  2.1.Pojam i značaj strategije transporta
  
  Šta su transportne strategije? U suštini, ovo je način na koji kompanija koristi transport. Ukupno postoje dvije glavne strategije: korištenje javnog prijevoza i nejavnog prijevoza. "Ali ne treba poistovjećivati javni prijevoz s prijevozom opšte upotrebe, jer nije svaki javni prijevoz je prijevoz opšte upotrebe, koji je namijenjen prijevozu putnika. "
  Javni prevoz obuhvata gradski prevoz i prevoz komercijalnih organizacija koje pružaju usluge uz naplatu. Nejavni prevoz je sastavni deo proizvodnih ili trgovinskih preduzeća i ne pruža usluge spoljnim organizacijama.
  Glavni zahtjevi koje potrošači postavljaju na usluge transportnih organizacija:
   minimalno vrijeme isporuke;
   obezbjeđivanje sigurnosti tereta prilikom isporuke;
   pružanje pogodnosti za prihvatanje i isporuku robe;
   dostupnost dodatnih usluga (carinjenje, pratnja tereta, međuskladištenje kontejnera);
   prilagodljivost zahtjevima kupaca ili fleksibilnost usluge;
   otklonjeni sistem informacija i dokumentacije;
   organizacija dostave tereta od vrata do vrata;
   prihvatljivi troškovi transporta.
  "Prije svega, logistički menadžment preduzeća mora donijeti odluku: da li će stvoriti vlastiti vozni park ili koristiti usluge provajdera ".
  Provajderi logistike su kompanije koje olakšavaju organizaciju i isporuku robe u međunarodnom i domaćem transportu.
  Prilikom odabira alternative polazi se od procjene sljedećih indikatora:
   troškovi stvaranja i rada vlastitog voznog parka (ili njihovog iznajmljivanja);
   troškovi plaćanja usluga transportnih organizacija i drugih ponuđača;
   brzina (vrijeme) transporta;
   kvalitet transporta (pouzdanost isporuke, sigurnost tereta).
  Stvaranje vlastitog voznog parka povezano je sa velikim kapitalnim ulaganjima u vozni park, proizvodnu bazu za servisiranje i popravku vozila i potrebnu infrastrukturu.
  Održavanje vlastitog voznog parka opravdano je u slučaju značajnog dobitka u kvaliteti, pouzdanosti i cijeni transporta uz velike stabilne količine prevezene robe. To se u pravilu odnosi na vozni park. U većini slučajeva proizvodna preduzeća i trgovačke firme koriste usluge dobavljača .
  Zadaci menadžmenta logistike u oblasti transportnog menadžmenta su:
   izbor vrste prevoza (sistem dostave i način prevoza);
   izbor pružaoca usluga prevoza.
  Isporuka robe se može vršiti na osnovu upotrebe različitih sistema. Po broju vidova transporta uključenih u isporuku robe razlikuju se unimodalni i multimodalni transport.
  Unimodalni (unimodalni, jednovrstni) transport se obavlja jednom vrstom transporta. Obično se koristi kada su početne i krajnje tačke transporta navedene bez međuoperacija skladištenja i rukovanja teretom.
  Multimodalni transport se obično obavlja sa dvije vrste transporta. Na primjer, željeznička cesta, rijeka-put, more-željeznica.
  U slučaju multimodalnog transporta, teret se isporučuje prvim načinom transporta do tzv. pretovarnog mesta ili kargo terminala bez skladištenja ili sa kratkoročnim skladištenjem sa naknadnim pretovarom na drugi vid transporta .
  "Razlikujte mješoviti odvojeni i direktni mješoviti transport. Znak mješovitog odvojenog transporta je prisustvo nekoliko transportnih dokumenata, nepostojanje jedinstvene tarifne stope tereta, dosljedna šema interakcije između učesnika u transportnom procesu. Vozarina je ugovorom utvrđena naknada koju je pošiljalac dužan platiti brodovlasniku (prevozniku) za prevoz tereta na brodu za prevoz do odredišta. U slučaju direktnog multimodalnog prijevoza, vlasnik tereta sklapa ugovor sa prvim prijevoznikom, djelujući kako u svoje ime tako i u ime sljedećeg prijevoznika koji predstavlja drugi vid prijevoza ".
  Potrebno je istaknuti najvažnije funkcije koje obavlja većina logističkih posrednika širom svijeta, čiji je broj odlučujući faktor pri odabiru logističkog posrednika. Funkcije međunarodnih špediterskih kompanija uključuju:
   Kvote za teretne pošiljke.
   Rezervacija mjesta u vozilu (bukalno).
   Registracija carinskih dokumenata, pomoć u pripremi sertifikata i dobijanje izvoznih dozvola.
   Registracija deklaracija.
   Registracija i pomoć pri dobijanju konzularnih faktura.
   Izrada tovarnih listova, tovarnih listova i ostalih pratećih dokumenata prema uputstvima klijenta.
   Utovar/istovar, rukovanje teretom, sortiranje po smerovima, vaganje, pakovanje u skladu sa zahtevima međunarodnog transporta za svaku vrstu transporta.
   Osiguranje robe duž cijele rute transporta ili na određenoj dionici rute.
   Pružanje usluga skladištenja u luci, kargo terminal.
   Pružanje usluga intermodalnog (multimodalnog) transporta.
   Obezbjeđivanje vlastitih vozila i transportnih kontejnera (palete, kontejneri).
   Prijem gotovine od primaoca tereta za naknadni transfer/prenos pošiljaocu.
  "Trenutno razvoj usluga koje omogućavaju kompaniji da postane globalni logistički partner za svoje klijente postaje strateški cilj većine logističkih posrednika - špediterskih kompanija ".
  Multimodalni transport je prevoz sa dva ili više vidova transporta unutar zemlje ili u međunarodnom saobraćaju . Multimodalnost kao pojam se odnosi na transportnu infrastrukturu, vrste vozila i teretne jedinice. Multimodalni transportni sistem kao transportna infrastruktura je u stanju čekanja na narudžbe potrošača transportnih usluga i po prijemu zahtjeva kupaca ispunjava te narudžbe. Rad ovakvog sistema zasniva se na akumulaciji zaliha proizvodnih kapaciteta za nesmetano pružanje usluga.
   Upotreba intermodalne tehnologije pomaže u smanjenju vremena provedenog na putu robe i smanjenju gubitka robe na mjestima utovara (pretovara), smanjenju troškova rada i rukovanja, smanjenju potrebe za mehanizmima za pretovar, poboljšanju interakcije vidova transporta.
  "Kada se koristi kombinovani transport, jedno vozilo sa teretom se prevozi drugim vozilom (trajektni prijelazi, prevoz na leđima, transport u okvirima)" .
  Jedan od razloga široke upotrebe inter/multimodalnog transporta u logistici je značajno smanjenje troškova transporta pri kombinovanju više vidova transporta.
  Ako govorimo o faktorima koji koče razvoj inter/multimodalnog transporta, onda brojne carinske formalnosti ostaju ozbiljna prepreka, koja u nizu zemalja dovodi do neplaniranih zastoja, kašnjenja i dodatnih troškova.
  Izbor načina isporuke tereta može se sastojati u minimiziranju troškova isporuke, određivanju roka isporuke i određivanju stepena rizika, a osim toga može se uvesti i dodatni parametar - jednostavnost kontrolnih procedura pri prelasku različitih granica.
  Problemi registracije transportnih isprava i carinskih formalnosti mogu se riješiti uvođenjem savremenih informacionih sistema. Uz pomoć satelita i kompjuterske tehnologije moguće je pratiti transport u realnom vremenu. Smanjenje logističkih troškova prilikom uvođenja inter/multimodalnog transporta kroz morske luke posljedica je sljedećih faktora:
   bliža interakcija sa carinom, što će dovesti do smanjenja neproduktivnog ležanja flote u lukama, prvenstveno zbog preliminarnog prijavljivanja uvezene robe;
   usklađivanje radnog vremena za obavljanje poslova luke i carine;
   isključenje ponovljenih carinskih pregleda brodova prilikom ulaska u drugu pomorsku luku iste države;
   ubrzanje prolaska izvozno-uvoznog i tranzitnog tereta kroz morske luke, smanjenje obima ustajalog tereta, što će smanjiti potrebu za skladišnim prostorom i povećati propusnost pretovarnih kompleksa .
  Ovo ubrzanje se postiže za izvozni teret zbog:
  - promjene uslova prodaje tereta sa prijenosom vlasništva u morskoj luci na druge uslove prodaje ili preprodaje tereta u tranzitu. Istovremeno, izvozni teret neće kasniti u lukama zbog čekanja potvrde banke o uplati robe od strane kupca;
  - prateći izvozni teret sa "preko" tovarnicom, kada se najveći deo carinjenja obavlja na unutrašnjoj carini, a preko lučke carine roba ide po pojednostavljenoj proceduri carinske kontrole, a pre svega kod carine pečat u uvećanim paketima - paketi, blok paketi, kontejneri, prikolice ili pokriveni vagoni (u trajektnom saobraćaju);
   za uvozni teret:
   - pratnju uvezene robe sa tovarnicom do unutrašnje carinske ispostave pogodne za primaoca, kada se u morskoj luci vrši samo početna prijava tereta i njegov prolazak po pojednostavljenom postupku, te plaćanje uvozne carine i potpuno carinjenje teret se prenosi u unutrašnju carinarnicu koju odabere primalac;
   - prevoz uvezene robe u direktnom mješovitom saobraćaju, čiji primalac ne pronađu luka i carina (do iskrcaja broda), a plaćanje naknade za deklarisanje takvog tereta automatski se prenosi na OIMT-a;
  - pojednostavljivanje procedura za unutrašnji carinski tranzit uvezene robe koja nije u direktnoj komunikaciji sa carinskom ispostavom pogodnom za primaoca i njeno prebacivanje na susedni vid transporta pod režimom carinskog prevoznika .
  Kako funkcionira OIMT?
  OIMT (operater inter/multimodalnog transporta) je predstavnik pošiljaoca. Na osnovu instrukcija naručioca, u njegovo ime i o njegovom trošku, vrši odabir učesnika u transportu i pretovaru tereta, organizuje i kontroliše realizaciju celokupnog transportnog procesa.
  Glavni zahtjevi klijenata pri odabiru OIMT-a:
  - minimalna prolazna stopa;
  - minimalno vrijeme tranzita;
  - maksimalna pouzdanost, tj. nema neočekivanih troškova ili kašnjenja tereta .
  Dostavu tereta OIMT obavlja samostalno preko svojih podružnica i filijala ili na osnovu ugovora sa drugim specijalizovanim kompanijama:
   brodovlasnički, željeznički, motorni transport, avijacija, unutrašnji vodni transport;
   operateri kontejnerskih terminala, tj. kompanije koje posjeduju specijalizovane lučke i željezničke terminale ili iznajmljuju takve terminale;
   lučke špedicije koje se bave carinjenjem i izradom prateće dokumentacije;
   magacinske kompanije koje se bave skladištenjem tereta i njegovom preradom (popravka i zamena kontejnera, pakovanje pošiljki, pakovanje, etiketiranje itd.).
  Po potrebi OIMT može privući i druge kompanije: lizing, geodeta, revizija. OIMT sa svakim izvođačem sklapa poseban ugovor na osnovu međunarodnih konvencija i nacionalnih zakona. Međutim, uslovi ovih ugovora ne utiču na njegove obaveze prema pošiljatelju prema sporazumu o inter/multimodalnom transportu.
  Koristeći pomorski transport, OIMT može prihvatiti teret pošiljaoca u njegovom skladištu (od vrata - d), na kontejnerskom terminalu u luci ili unutar zemlje (kontejnersko dvorište - su), ili na pristaništu utovarne luke (pristanište - p ). Slično, ugovorom se može predvidjeti prijenos tereta primaocu u njegovo skladište, kontejnerski terminal ili vez u odredišnoj luci. Shodno tome, moguće su različite opcije za ugovor o prevozu: d/d, d/cy, d/p, cy/d, su/su, cy/P, P/d, r/su, r/r. Opcije isporuke, zauzvrat, određuju troškove prevoznika, granice njegove odgovornosti za teret i vozarina.
  Prilikom isporuke pod uslovima su/su, cy/d i d/cy, pošiljalac često prenosi (ili primalac prihvata) teret u serijama manjim od kapaciteta kontejnera - LCL. U skladu s tim, OIMT je dužan ili utovariti kontejner na kontejnerskom terminalu, ili istovariti kontejner na odredišnom kontejnerskom terminalu, ili izvršiti obje operacije. Dostava po LCL uslovima se često koristi prilikom transporta u zemlje u razvoju, budući da stanje puteva i struktura unutrašnjih vidova transporta u ovim zemljama ne dozvoljavaju transport kontejnera velikog kapaciteta.
  Isporuka robe po ugovoru o inter/multimodalnom transportu mora se obezbijediti već pri sklapanju kupoprodajnog ugovora. Ako odgovornost za isporuku robe preuzme prodavac, tada se umjesto osnovnih uslova CAFvi CIF primjenjuju uvjeti "vozarina/prijevoz plaćen do imenovane odredišne točke" (CPTvmvi CIP). Ako je prijevoz odgovornost kupca, onda se umjesto PAS-a i FOB-a primjenjuje besplatan prijevoz kod prijevoznika na navedenom mjestu polaska (FCA) .
  Polazna tačka za organizaciju intermodalnog transporta, kao i bilo koje druge tehnologije transporta tereta, jeste da operater dobije čvrstu komercijalnu ponudu od pošiljaoca. Ovaj prijedlog mora jasno naznačiti: datum početka i trajanje ugovora, ukupan obim pošiljaka, prosječnu veličinu pošiljaka, broj pošiljaka mjesečno, mjesta polaska i odredišta .
  Rad sa narudžbom kupca počinje pažljivim odabirom optimalne rute, vozila i tehnologije transporta. Odabiru se standardne veličine brodova, kočija, automobila; Razmatra se dostava tereta na odvojenim mestima, u kontejnerima (univerzalnim ili specijalizovanim). Prilikom odabira optimalne transportne šeme za svaki zahtjev klijenta, razmatra se do 10 opcija prijevoza.
  Sljedeća faza su direktni pregovori sa određenim prevoznicima, dobijanje popusta od osnovne tarife od transportnih kompanija (drumskih, željezničkih ili pomorskih). Ovakvi popusti se mogu ostvariti zbog činjenice da špediter kontroliše veliki protok tereta od raznih klijenata i na taj način obezbeđuje prevozniku stalne narudžbe, može obezbediti veliku pošiljku tereta ili sklopiti dugoročni ugovor. Maksimalne popuste daju kompanije koje imaju puno praznih kontejnera nagomilanih u luci, posebno ako je istekao period povlaštenog skladištenja za njih i brodar je primoran da plaća luci svaki dan skladištenja. Da bi se dobile zaista minimalne stope od kraja do kraja, odjel prodaje OIMT-a mora stalno pratiti transportno tržište, upoređivati cijene koje navode različite kompanije, sastav njihovih vozila i kontejnerske flote, raspored brodova, prisustvo praznih kontejnera u terminali i tako dalje. Nakon formiranja transportne šeme, klijent se informiše o njegovim glavnim karakteristikama: kroz kurs, vreme otpreme tereta, vreme tranzita do mesta pretovara i uopšte do odredišta. Važan faktor koji određuje brzinu isporuke tereta, posebno uvezenog, je i trajanje carinjenja dokumenata za teret. Špediter (OIMT) treba da primi svu potrebnu dokumentaciju prije nego što teret stigne u luku, da se uvjeri da su potpuni i ispravni, te da po potrebi zatraži korekcije od klijenta. Izuzetno je važno zahtijevati od klijenta da isključi nepredviđene troškove i kašnjenja tereta tokom transporta, jer mogu dovesti do neuspjeha ugovora ili do gubitaka za jednu od strana u transakciji. Vlasnik tereta može imati najveće gubitke u slučaju gubitka ili oštećenja sigurnosti tereta.
   Kako bi izbjegli ovakve slučajeve, Prvi svjetski rat mora provesti niz mjera:
   pažljiva kontrola vozila. Ne bi trebalo biti kvarova, pukotina, ostataka prethodnog opterećenja ili stranih mirisa;
   praćenje pravilnog postavljanja i pričvršćivanja tereta kako bi se osigurala najbolja upotreba kontejnera i spriječilo urušavanje hrpe tokom transporta, posebno na moru. U tu svrhu se proučava nekoliko opcija utovara, a usklađenost pričvršćivanja s međunarodnim pravilima strogo se prati. Za otklanjanje eventualnih reklamacija poziva se nezavisni geodet u dogovoru sa naručiocem i o njegovom trošku;
   u slučaju skladištenja posebno vrijednog tereta u luci, na kontejner se postavljaju posebne sigurnosne plombe i obezbjeđuje se posebno čuvan prostor (magacin).
  Drugi izvor nepredviđenih troškova za klijenta mogu biti novčane kazne za pauzu vozila (vozila, vagona, brodovi) i kontejnera, kao i plaćanje skladištenja kada teret kasni u luci preko grejs perioda. Da bi se eliminisala mogućnost ovakvih kazni, POI pažljivo razvija i kontroliše raspored isporuke vozila, njihov utovar i otpremu. Važna garancija je da OIMT ima polisu osiguranja koja nadoknađuje njegovu odgovornost ako je teret oštećen njegovom krivicom. Od velikog značaja za otpremnika je sposobnost PPOV da pruži sve potrebne vrste usluga kako bi klijent mogao sklopiti ugovor samo sa jednim partnerom. Potreban asortiman usluga transporta i špedicije obuhvata špediciju, carinjenje dokumenata, samu organizaciju transporta, prepakivanje, skladištenje, pakovanje, obezbeđenje i osiguranje tereta. Dodatna konkurentska prednost za OIMT može biti prisustvo sopstvenog know-how-a, uvođenje najnovijih logističkih tehnologija, pravo izdavanja sopstvenog FIATA multimodalnog tovarnog lista i članstvo u raznim međunarodnim organizacijama i udruženjima .
  
  
  
  
  
  2.2 Strateške transpornte odluke
  
  Organiziranje transporta robe, bilo da se radi o transportu radi isporuke ili preuzimanja, najvažniji je logistički posao u svakom proizvodnom i/ili trgovačkom preduzeću.
  "Stoga je sasvim je normalno da neki skup poslovnih aktivnosti zauaima prvo mesto vrednosti troškova (oko 50% od svih logističkih troškova preduzeća, odnosno oko 50% - 60% od svih makro logističkih troškova), da ovaj segment poslovnog upravljanja zauzme I važno mesto ne samo u skolu rešavanja logističkih problema preduzeća, već i u kontekstu celokupne poslovne strategije ".
  Koje odluke svaka kompanija treba da donese u vezi sa transportnom strategijom, tj. sa čime bi ona trebala biti upoznata prilikom rješavanja transportnih problema? Informacije koje se odnose na transportno tržište, transportne troškove i metode određivanja cijena transporta su na neki način opće informacije sa kojima bi svi menadžeri logistike trebali biti upoznati.
  Tržište, troškovi i cijene transporta treba da budu osnova za utvrđivanje transportne strategije na svim rutama kao segmentiranim dijelovima transportnog tržišta. Posebnu pažnju treba obratiti na ova tri aspekta osnove za određivanje transportne strategije u situacijama kada, na primjer, izvozimo ili uvozimo robu sa relativno poznatih tržišta, odnosno sa transportnih ruta.
  "Kada smo upoznali osnovu za implementaziju transportne strategije moramo otići i korak dalje i postaviti proceduru za konkretizaciju generalne transportne politike na nivou firme, kao podlogu za opredeljenje po pitanju svake transportne odluke. Drugim rečima, pri profilisanju strateških transportnih odluka moramo biti upoznati sa svim alternativama u obavljanju transporta, kao što je to prikazano."
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Slika 3. Postupak donošenja strateških transportnih odluka.
  Izvor: V. Božić, S. Aćimović "Marketing Logistika" str. 327
  
  Procedura za donošenje pravilne transportne odluke o prevozu robe sastoji se od nekoliko opštih, odnosno zajedniničkih koraka, nakon čega se "putanja razdvaja" pa se kraju ponovo dolazi do potencijalne "spajanja dva puta". Svaka firma pri otpočinjanju rašavanja logističkih transportnih ptoblema treba da poznaje sljedeće činjenice:
   Koje su osnovne saobraćajne grane postoje na određenom transportnom tržištu odnosno na konkretnoj relaciji prevoza na kojoj traba voziti robu (iz seta saobraćajnih vidova: željeznica, drumski, vodeni, vazdušni i cevovodni)?
   Koje su alternative postoje u organizovanju transporta robe (javni i/ili redovnim prevoziocima vs. saobraćajem od slučaja do slučaja i/ili saobraćaj po potrebi)?
   Da se postoji veća ili manja usmerenost robe koja treba da se prevozi prema pojedinim saobraćajnim granama (stepen determinisanosti transportne odluke prirodom proizvoda u prevozu)?
  Zatim, sa svakim postavljanjem procedure transporta, postavlja se suštinsko pitanje: samostalan transport - da ili ne? U principu, na ovo pitanje se može odgovoriti na tri načina:
   Potpuno samostalno izvršenje svih transporta proizvoda;
   Potpuni najam transportnih usluga;
   Mješovite transportne strategije;
  U zavisnosti od odgovora na prethodno pitanje, postupak donošenja transportne strategije ima dva pravca, u okviru kojih je potrebno rešavati određene probleme:
  1) Prvi pravac samostalnog transporta:
   Odabir vida transporta (analiza konkurentskih prednosti i nedostataka transportnih djelatnosti)
   Optimizacija transporta (optimizacija kretanja robe i optimizacija ruta kretanja vozila)
  2) Drugi pravac je iznajmljivanje kompletnog prevoza:
  a) Odabir jednog ili više pružatelja logističkih usluga i/ili prijevoznika za svaku konkurentnu rutu i transportne potrebe.
  " Konačno, kraj transportne procedure se po pravilu svodi na neki vid mešovite transportne strategije u različitim aspektima:
  b) Delom korišćenjeusluga prevoza uz određeni broj samostalno obavljenih prevoza;
  c) Upotreba kombinovanog transporta u smislu prevoza robe sa vise vidova saobraćaja;
  d) Ulazak na polje integralnog transporta; "
  Nije potrebno provoditi svaki segment predloženog postupka svaki put kada se riješi određena transportna dilema. U principu, prva grupa koraka se može preskočiti, dok predlažemo da se šef odjela logistike u proizvodnom i/ili trgovačkom preduzeću postavi na dva pitanja: (1) iznajmljivanje ili samoprevoz i (2) izbor vid transporta i/ili određeni prevoznik. Naravno, ove dvije odluke, gotovo svakodnevne, operativne prirode u velikoj mjeri su određene, prije svega, dvjema stvarima: (1) dostupnošću saobraćajnih grana na određenom transportnom pravcu i (2) vrstom transportiranog proizvoda i / ili robe.
  
  
  3. Primjena transportne strategije u poslovanju kompanije DOO Veselin Drasković
   3.1 Analiza implementacije strategije
  
  U ovom dijelu rada predstavljena je studija sprovedena na jednom od maloprodajnih objekata koji se bave prodajom proizvoda lake industrije, koji se nalaze u gradu Baru, DOO Veselin Drasković. Vlasniku ovog preduzeća, Veselinu-Vanje Draskoviću, postavljeno je niz pitanja u vezi sa transportnom strategijom koja se koristi u ovoj kompaniji. Takođe, uočen je niz zapažanja tokom prakse kao asistent prodaje.
  Preduzeće čiji je vlasnik ispitan spada u kategoriju malih i srednjih preduzeća, jer broj zaposlenih ne prelazi 500 (petsto) ljudi, a godišnji promet ne prelazi 50 miliona evra .
  DOO Veselin Drasković se bavi maloprodajom proizvoda lake industrije. Prema podacima dobijenim od vlasnika kompanije, glavni potrošači su ljudi sa srednjim prihodima. Iz ovoga slijedi zaključak o politici cijena usmjerenoj na minimiziranje cijena.
  Glavni promet finansija dolazi od obima prodaje. Budući da proizvodi lake industrije ne zahtijevaju posebne uslove skladištenja, troškovi skladištenja su minimalni. Za razliku od proizvoda prehrambene industrije koji zahtijevaju usklađenost s određenim temperaturnim uvjetima, kao i podložni prijetnjama od glodara i insekata, koji su rasprostranjeni u ovoj traci. Glavna prijetnja kojoj su proizvodi lake industrije izloženi je vlažnost zraka koja doprinosi širenju raznih vrsta gljivica, ali i dovodi do nepravilnog izgleda proizvoda.
  Prema podacima dobijenim tokom ankete vlasnika kompanije, proces kupovine i isporuke robe na prodajno mesto odvija se po sledećem algoritmu:
   Vlasnik ovog prodajnog mjesta, zajedno sa većim brojem preduzetnika koji se bave maloprodajom robe lake industrije u različitim gradovima Crne Gore, zaključuje ugovor o nabavci robe sa fabrikama za proizvodnju proizvoda lake industrije koje se nalaze u Kanadi, i kupuje potrebnu veliku količinu robe po tekućim veleprodajnim cijenama.
   U Kanadi svu logistiku obezbjeđuje agent kojeg angažuju preduzetnici iz Crne Gore za rješavanje svih tekućih problema koji se javljaju u procesu kupovine robe. Njegove dužnosti također uključuju osiguravanje dostave robe kombijem do grada Toronta, odatle do željeznice, te željeznicom do luke u Halifaxu.
   Iz Halifaxa se veliki teretni brod (kontejnerski brod) šalje u glavne luke Sredozemnog mora.
   Zatim u Italiji manji teretni brod preuzima neke od kontejnera koji idu u luku na Jadranskom moru, u Baru.
   Iz luke Bare Vlasnik iznajmljuje kombi koji preuzima kontejner i prevozi ga od luke do magacina ove prodavnice
   Kao rezultat troškova, prodavnica dobija zbirni račun sa robom (trgovina je vlasnik robe tek kada se iskrca sa broda), a Vlasnik plaća samo kamion iz luke
  Ove informacije se dobijaju direktno od vlasnika prodavnice.
  Na osnovu dobijenih informacija donosi se zaključak o specifičnostima transportne strategije ovog preduzeća. Ova prodavnica koristi zajedničku transportnu strategiju, odnosno sama kompanija nema sopstveni vozni park za prevoz. Dosljedno se mijenjaju i tipovi vozila koja se koriste za transport robe, što podrazumijeva mješavinu transportnih strategija. Lanac promjene vidova transporta koji se koriste za dostavu robe od tvornica do prodajnog mjesta je sljedeći: kombi - teretni voz - veliki teretni brod - manji kontejnerski brod - kombi.
  Znak mješovitog odvojenog transporta je prisustvo nekoliko transportnih dokumenata, nepostojanje jedinstvene vozarine, dosljedna šema interakcije između učesnika u transportnom procesu. Agent organizuje proces logistike u Kanadi, organizuje proces isporuke robe iz luke u Baru do magacina koje se nalazi na teritoriji maloprodajnog objekta.Vlasnik firme organizuje posebno.
  U ovoj kompaniji, zbog malobrojnog osoblja, logistikom se bavi lično vlasnik lokala, sa izuzetkom Kanade.
  Ključni aspekt odabira transportne strategije koja se koristi u ovoj kompaniji je da kompanija nema sopstveni vozni park, što eliminiše troškove održavanja vozila, kao što su gorivo, održavanje, porezi i tako dalje. Budući da se nabavka robe vrši periodično jednom kvartalno, a u ostalo vrijeme nema potrebe za prevozom tereta, posjedovanje voznog parka za ovu kompaniju nije primjereno.
  Svrha izgradnje transportne strategije je smanjenje logističkih troškova. Prilikom izrade poslovnog plana, Vlasnik ovog prodajnog mjesta je izvršio studiju tržišta dobavljača, uključujući transportne i vremenske troškove i rizike vezane za isporuku robe. Rezultat studije bio je izbor dobavljača iz Kanade, koji su spremni da blagovremeno isporuče robu dobrog kvaliteta po najboljoj cijeni, u traženom obimu. Logičan rezultat izbora ovih dobavljača bila je mješovita strategija opšteg transporta. Zbog značajne udaljenosti Toronta, gdje se nalaze fabrike koje snabdijevaju proizvode lake industrije, do grada Bara (7.498,83 km), kao i nepostojanja kopnene komunikacije između ovih gradova, za dostavu robe koristi se vodni saobraćaj. Upotreba vodnog transporta uzrokuje značajne vremenske troškove za isporuku. Naprotiv, korišćenje vazdušnog saobraćaja, koje je takođe moguće u sadašnjoj situaciji, značajno skraćuje vreme isporuke robe, ali izaziva velike finansijske troškove. Primijenjen na ovom prodajnom mjestu, ekonomski faktor vremenom preovladava, što dovodi do izbora vodnog načina transporta za transport robe od dobavljača do kupca. Također, korištenje vodenog načina transporta je zbog mogućnosti interkontinentalnog transporta.
  Takođe, odabrana transportna strategija podrazumijeva korištenje željezničkih i teretnih vozila. Korištenje željezničkog transporta posljedica je prisutnosti željezničke pruge između Toronta, kao i velike brzine i relativno niske cijene korištenja ove vrste transporta. Upotreba kamiona je zbog velike manevarske sposobnosti, lake pristupačnosti za iznajmljivanje.
  Troškovi logistike - troškovi izvođenja logističkih operacija. Troškovi logistike su troškovi rada, materijalnih, finansijskih i informacionih resursa, koji nastaju usled obavljanja preduzeća svojih funkcija za ispunjavanje narudžbi potrošača. Finansijski troškovi odabrane transportne strategije su plaćanje rada agenta, kao i plaćanje troškova korišćenja svakog vida transporta. Treba napomenuti da vlasnik prodajnog mjesta ove troškove dijeli sa nizom drugih poduzetnika, budući da i oni posjeduju maloprodajne objekte za proizvode lake industrije i koriste slične transportne strategije u svom poslovanju. Vremenski troškovi koji nastaju u procesu implementacije ove transportne strategije: u 2020. i 2021. godini, zbog epidemiološke situacije u svijetu, isporuka robe je periodično kasnila, a postojala je mogućnost potpunog prekida saradnje sa dobavljačima zbog eksternih okolnosti. U prošloj godini snabdijevanje robom je uspostavljeno zaključivanjem dodatnih ugovora o snabdijevanju. Takođe, vlasnik kompanije prepoznaje rizike povezane sa nepredviđenim okolnostima u svakoj fazi putovanja robe do prodajnog mesta. U tom slučaju, skladište prodajnog mjesta ima zalihe robe za dva mjeseca unaprijed. Prema proračunima vlasnika prodajnog mjesta, ovo vrijeme bi trebalo biti dovoljno za kupovinu i isporuku nove serije robe.
  Prilikom izrade strategije transporta za preduzeće, vlasnik kompanije mora uzeti u obzir sledeće aspekte transportnog procesa:
   Brzina isporuke robe od proizvođača do potrošača
   Troškovi poštarine
   Sigurnost robe tokom transporta
   Garancije činjenice blagovremene isporuke robe.
  Transportna strategija ove kompanije je optimalna, ali ima svoje nedostatke, uključujući visoke rizike gubitka robe u bilo kojoj fazi transporta, dugo trajanje transporta robe, nedostatak kontrole nad fazama transporta od strane vlasnika.
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  3.2 Preporuke za implementaciju strategije
  
  Ove metodološke preporuke zasnivaju se na praćenju rada prodajnog mjesta, kao i direktnom učešću u ovom procesu.
  1) Pošto je dobavljač daleko, vlasnik nema kontrolu nad isporukom robe. Bilo bi svrsishodno imati skup dobavljača robe na evroazijskom kontinentu. Osim toga, ako postoje dobavljači koji se nalaze bliže (na primjer, u Turskoj ili Srbiji), biće moguće smanjiti troškove transporta, a umjesto vodnog transporta, koristiti samo željeznički i kopneni.
  2) Takođe, ukoliko se roba isporučuje iz bližih zemalja, biće moguće značajno smanjiti troškove plaćanja agentskog rada - prema otvorenim informacijama, prosječna plata u Kanadi ove godine je 3.151 dolara, što je oko 788 dolara sedmično i 112$ po danu. Dok prema istim sajtovima, prosječna plata u Turskoj iznosi 961 USD mjesečno, otprilike 233 USD sedmično i 33 USD po danu. Prosečna plata u Srbiji ove godine je 537 dolara, što je 134 dolara nedeljno, a 19 dolara dnevno. Pod pretpostavkom da agent u Kanadi radi oko nedelju dana i prima prosečnu platu, cena njegovih usluga biće znatno veća od plaćanja celog meseca agentovog rada u Srbiji. Iz čega možemo zaključiti da čak i ako će roba dovezena iz Srbije ili Turske imati veću cenu, konačni troškovi će ipak biti niži zbog troškova transporta i implementacije .
  Takođe, na osnovu iskustva u ovoj radnji, postoji nekoliko preporuka u vezi sa radom same prodavnice. Budući da su problemi tipični, postoji veliki rizik njihovog prisustva u drugim prodajnim mjestima koja se bave maloprodajom proizvoda lake industrije.
  Skladištenje. Naravno, odjeća je proizvod koji ne zahtijeva posebne uvjete skladištenja. Međutim, u nedostatku dobre ventilacije, plijesan se može stvoriti na odjeći. U magacinu na ovom prodajnom mjestu osjećao se karakterističan miris vlage, međutim na samom proizvodu nije primjećena plijesan. Moguće je da je to zbog činjenice da roba nije bila na zalihama već duže vrijeme. Unatoč tome, nemoguće je isključiti rizik od plijesni na proizvodu. Pojava plijesni na proizvodu dovest će do neprodaje proizvoda, što podrazumijeva potrebu kupovine novog proizvoda i nove troškove njegove nabavke i transporta. Rješenje ovog problema je pravovremena redovna obrada skladišta od gljivičnih formacija, kao i uspostavljanje ventilacionog sistema.
  Rad u sali. Zbog velike površine trgovačkog prostora i nedostatka osoblja, rizik od krađe robe je visok. To takođe dovodi do gubitaka za kompaniju, kao i sve češće potrebe za nabavkom robe. Instalacija CCTV kamera je najbolje rješenje za ovaj problem. U ovom slučaju biće moguće minimizirati broj osoblja, kao i minimizirati vjerovatnoću krađe, što će zauzvrat dovesti do smanjenja ukupnih troškova kompanije.
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Zaključak
  
  Da sumiramo studiju, treba napomenuti da se cilj logističkih aktivnosti postiže ako je ispunjeno pravilo od sedam R:
   1R (pravi proizvod): željeni proizvod;
   2R (pravi kvalitet): traženi kvalitet;
   3R (prava količina): u potrebnoj količini;
   4R (pravo vrijeme): mora biti isporučeno u pravo vrijeme;
   5R (pravo mesto): na pravo mesto;
   6R (pravi kupac): pravi kupac;
   7R (pravi trošak): sa potrebnim (minimalnim) nivoom troškova.
  Upravo su ovi fundamentalni aspekti logistike temelj cjelokupnog logističkog procesa.
  
  Što se tiče korišćenja različitih vidova transporta za prevoz robe preko teritorije Crne Gore, kao i uvoza/izvoza robe, najveći potencijal za razvoj ima željeznički saobraćaj, međutim, ključni za državu u ovom pogledu su vode transport i drumski transport.
  
  Osnovni princip proučavanja operativnih operacija je da je optimalno upravljačko rješenje popis varijanti gdje se postiže optimalni maksimalni ili minimalni kriterij učinkovitosti operativnih funkcija i zadovoljava određena ograničenja.
  
  Strategija unimodalnog transporta ne zahteva dodatnu podršku, dok upotreba strategije intermodalnog/multimodalnog transporta zahteva prisustvo operatera intermodalnog/multimodalnog transporta.
  
  Postupak donošenja ispravne transportne odluke o transportu robe sastoji se od nekoliko faza, nakon čega slijedi podjela na različite transportne strategije, međutim rezultat primjene svih strategija je uvijek isti - dostava robe potrošaču.
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Literatura
  
  1. Levkovets P.R., Tovkun P.R., Upravljanje i logistika transporta tereta, Transport, Moskva 2002.
  2. Lukinskiy V.S., Tsvirinko I.A., Malevich Yu.V., Logistika, SPbGIEU, Sankt Peterburg, 2000
  3. Belousova N. S., Funkcionalne i organizacione karakteristike transportnih i logističkih kompleksa i njihovih elemenata, Univerzitetske vesti: Arhitekton, Ekaterinburg, 2006.
  4. prof. Sergejev V. I. Korporativna logistika. 300 odgovora na pitanja profesionalaca, INFRA-M, Moskva, 2005.
  5. Bowersox D. D., Kloss D. D., Logistika: integrisani lanac snabdevanja, CJSC "Olimp - Business", Moskva, 2005.
  6. Matushkin M. R., Yashina M. N., Logistički menadžment, Templan, Saratov, 2019
  7. Shchennikov L.N. Upravljanje transportnim procesom u transportnim čvorištima. Interakcija različitih vidova transporta i kontejnerskog transporta: Rezultati nauke i tehnologije, VINITI. 1989.
  8. Sher R., Jake srednje velike kompanije: kako se uhvatiti u koštac sa sedam glavnih prepreka za rast = moćne srednje velike kompanije. Kako lideri prevazilaze 7 tihih ubica rasta, Alpina Publisher, Moskva, 2016.
  9. Gorkin A., Stepanyuga A., Andrievskaya Z., Sažeti geografski rječnik, EdwART, Smolensk, 2008.
  10. Levkin G., Kurshakova N., Dzyubina K., Osnove logistike, Direct-Media, Moskva-Berlin, 2016.
  11. Bernstein W. J., "A Splendid Exchange", Atlantic Monthly Press, New York, 2008
  12. Trofimenko Yu. V., Yakimov M. P., Planiranje transporta: formiranje efikasnih transportnih sistema u velikim gradovima, Radar, Perm, 2022,
  13. Gonenko G. V., Trgovina, izdavačka kuća: Velika ruska enciklopedija, Moskva, 2016;
  14. Belov A. F., Voskoboinikov V. G., Dubrovsky V. A., Veliki enciklopedijski politehnički rječnik, Velika ruska enciklopedija, 2004
  15. Alesinskaya T.V., Deineka L. N., Proklin A.N., Fomenko L.V., Tatarova A.V., Upravljanje organizacijom, TRTU, Taganrog, 2010
  16. Božić V., Aćimović S., "Marketing Logistika", Čugura Print, 2008
  17. Prohorov A. M., Velika sovjetska enciklopedija, Sovjetska enciklopedija, Moskva 1978
  18. Fedorov L. S., Egai T. A., Ismagulova S., Upravljanje transportom u inostranstvu, Korištenje tla i transportni sistemi, Tom 12, broj 1 (2022),
  19. Median Income by Country 2023
   https://worldpopulationreview.com/country-rankings/median-income-by-country (Ostvarena konekcija 20.03.2023 u 12,47h)
  20. A. M. Prohorov, Veliki enciklopedijski rječnik, Velika ruska enciklopedija, 2000,
  21. Transport u Crnoj Gori, Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
  https://ru.wikipedia.org/wiki/%D0%A2%D1%80%D0%B0%D0%BD%D1%81%D0%BF%D0%BE%D1%80%D1%82_%D0%B2_%D0%A7%D0%B5%D1%80%D0%BD%D0%BE%D0%B3%D0%BE%D1%80%D0%B8%D0%B8 (Ostvarena konekcija 24.03.2023 u 11,12h)
  22. Saobraćaj u Crnoj Gori, iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
  https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A1%D0%B0%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B0%D1%9B%D0%B0%D1%98_%D1%83_%D0%A6%D1%80%D0%BD%D0%BE%D1%98_%D0%93%D0%BE%D1%80%D0%B8(Ostvarena konekcija 24.03.2023 u 12,15h)
  23. Logističke usluge http://www.logists.by; (Ostvarena konekcija 24.03.2023 u 19.23)
  24. Prva dionica autoputa od 42 kilometra je Podgorica (Smokovac)-Mateševo mapa https://www.fanfani.me/sr/tacke-interesa/auto-mape/autoput-crna-gora-bar-boljare/
  (Ostvarena konekcija 24.03.2023 u 15.24h)
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Prilog 1
  
  Pitanja postavljena vlasniku poduzeća DOO Veselin Drasković, Veselinu Vanje Draskoviću
   Recite nam što je moguće detaljnije o svojoj transportnoj strategiji.
   Šta je glavna stvar u vašoj transportnoj strategiji?
   Zašto ste odabrali baš ovu transportnu strategiju?
   Koje vidove transporta koristite za prevoz robe i zašto?
   Koje troškove imate u vezi sa odabranom strategijom transporta?
  Osnovni cilj transportne strategije kompanije je optimizacija procesa vezanih za isporuku robe do krajnjeg potrošača.
  
  
  
  • © Copyright (lenaralis549@gmail.com)
  • : 10/10/2023, : 17/01/2024. 83k. .
  • :
  :
.

, :
. ". " . " "

o

| "" | ' ""